Advokat Vila kaže da ima parničnih predmeta koji pred Općinskim sudom u Sarajevu i u žalbenom postupku pred Kantonalnim sudom u Sarajevu traju i do sedam godina
Da bi se u općinskim i osnovnim sudovima u Bosni i Hercegovini riješio parnični predmet, potreban je u prosjeku 361 dan, govore podaci kojima raspolaže Visoko sudsko i tužilačko vijeće BiH. Najstariji riješeni predmet parnica vođen je u Općinskom sudu u Lukavcu i datira iz 1986. godine.
“Riječ je o utvrđivanju vlasništva. Postupak je prekinut zbog ratnog stanja, a nastavljen je 1996. kada su prestali razlozi zbog kojih je postupak prekinut”, pojašnjavaju iz VSTV-a BiH.
Zenica i Tuzla za pohvalu
Međutim, pojedini advokati imaju nešto drugačija iskustva. Advokat Nermin Vila otkriva nam da njegova advokatska kancelarija trenutno ima oko 700 otvorenih parničnih predmeta na svim sudovima u BiH.
“Parnični postupci se vode pred većim brojem sudova u BiH. Oni pred općinskim sudovima završavaju na kantonalnim, a također, imamo i parnice koje se vode pred Sudom BiH za one predmete koji su u njegovoj nadležnosti. U Sudu BiH je danas situacija da za godinu do dvije možete očekivati okončanje, odnosno pravosnažnost postupka”, kaže Vila.
Njegova kancelarija ima predmete koji pred Općinskim sudom u Sarajevu i u žalbenom postupku pred Kantonalnim sudom u Sarajevu traju i do sedam godina.
– Puno bolja situacija je u sudovima regija Zenica i Tuzla. Oni su dosta efikasniji, pa građani tamo imaju potrebu tražiti pravdu i da je dočekaju. Prijatno smo iznenađeni radom tih sudova. U nekim drugim sudovima kao što je slučaj sa onima u Sarajevu, pa i Mostaru, ima predmeta koji stoje i do sedam godina. Postavlja se pitanje šta se dešava za tih sedam godina, kome je to usluga, je li onome kome također kamate rastu ili onome ko je dobio to, pa sutra nemate od koga ni naplatiti, dodao je Vila. Istovremeno se pita ima li smisla takav parnični postupak koji traje toliko godina.
Napominje da prvostepeni postupak ide dosta brže, te da problem nastaje kod donošenja drugostepene odluke.
Inače, prema podacima indeksa efektivnosti pravosuđa BiH, koji je prikazan na web portalu VSTV-a BiH, period potreban za rješavanje parničnog predmeta u Općinskom sudu u Sarajevu je u odnosu na 2014, kada je iznosio 492 dana, pao na 388 dana u 2018. godini. Prema istom indeksu, u Kantonalnom sudu u Sarajevu je u 2014. godini bilo potrebno 760 dana da se riješi jedan ovakav predmet po žalbi, dok je u 2018. taj rok iznosio 765 dana.
Međutim, Vila smatra da kada bi se predmet završio za 765 dana, to bi bilo još i dobro.
– Ja nemam predmet koji je pravosnažno u Kantonalnom sudu u Sarajevu završio za dvije godine. Znači, nema šanse. Ponavljam, imam predmete koji čekaju i do sedam godina, zaključuje.
Ko izgubi, taj plaća
Iz Općinskog suda u Tuzli odgovorili su nam da najduža parnica kod njih traje sedam godina, dva mjeseca i jedan dan.
– U pitanju je parnica po tužbi radi naknade štete, u kojoj je donesena odluka ovog suda, zatim Kantonalnog suda po žalbi na prvostepenu odluku, a trenutno se predmet nalazi na Vrhovnom sudu na odlučenju po reviziji, kaže Alma Dubravić-Mahovkić, stručna saradnica za pristup informacijama i informisanje OS Tuzla.
Pojašnjava da se Zakon o sudskim taksama odnosi na sudske takse, dok je način plaćanja za parnične troškove definisan odredbama Zakona o parničnom postupku FBiH i ne može se generalizovati za sve predmete, odnosno parnice.
– Uvriježeno je da svaka strana koja izgubi parnicu snosi troškove, međutim, sud može odrediti da svaka strana snosi svoje troškove. Stranka se može na zahtjev osloboditi plaćanja troškova ukoliko nema primanja i slično. Neki troškovi se plaćaju prije, na primjer, taksa kod podnošenja same tužbe sudu, odnosno u toku postupka taksa za vještačenje prije samog vještačenja, a neki nakon okončanja postupka i donošenja odluke kao što su advokatska naknada. Na kraju je strana za koju je određeno da će platiti sve troškove, na primjer, dužna nadoknaditi sve troškove i takse koje je druga strana predujmila u toku postupka, dodali su u tuzlanskom sudu.
ZINAIDA ĐELILOVIĆ ( Oslobođenje)