Ekonomska kriza uzrokovana koronavirusom uveliko je došla i u Bosnu i Hercegovinu. Prema tvrdnjama direktora Porezne uprave Federacije BiH, Šerifa Isovića, u protekle dvije sedmice u većem entitetu je već odjavljeno 19,000 radnika.
Kakva su prava radnika u vrijeme ove iznenadne krize pitali smo advokata Nermina Vilu koji se, između ostalog, bavi i radnim pravom.
Zbog čega vam se klijenti ovih dana najviše javljaju?
Najviše se javljaju zbog otkaza ugovora o radu, imali smo čak i neke disciplinske postupke, koji po mom stavu nisu primjereni ovom sadašnjem stanju, kao i zbog jednostranih odluka o smanjenju plaće, bukvalno ovih dana imamo pozive od Trebinja do Velike Kladuše. Sada je potrebno voditi računa o zakonskim rokovima za zahtijevanje zaštite prava iz radnog odnosa, na one povrede koje to zahtjevaju jer protek istih nije zaustavljen nekom mjerom a prateći sve kako postojeće zakone i zakonske uredbe, da lice kojem su eventualno povrijeđena prava iz radnog odnosa ne bi propustilo zatražiti zaštitu prava u propisanom roku, te sebi onemogućilo pristup sudu odnosno zaštitu svojih prava u sudskom postupku.
Šta se dešava odnosno šta se tek može desiti sa uposlenicima koji su ovih dana poslani na prinudni godišnji odmor I kojima je već za određeni procenat smanjena plata zbog, kako im je obično formulisano “smanjenog obima posla” ili nekog sličnog razloga?
Prinudni godišnji odmor kao institut radnog prava u našoj zemlji ne postoji, za vanredne situacije, kakvu proživljavamo sada, predviđen je institut odsustva sa rada iz opravdanih razloga tako da zakoni o radu propisuju da radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo zbog okolnosti za koje radnik nije kriv odnosno zbog više sile, privremenog zastoja u proizvodnji i sl. Ovaj institut je najbolje rješenje i za poslodavce i za radnike u ovom momentu.
Što se godišnjih odmora tiče, plan i raspored rada donosi poslodavac i on može uz konsultacije sa radnikom ili sindikatom odrediti da da se godišnji odmor koristi sada, što je još jedno dobro rješenje za ovu sadašnju situaciju i za radnika i za poslodavca ukoliko su saglasni sa tim i naravno ukoliko proces rada određenog društva to dopušta kao opciju. Sada je najvažnije sačuvati živote i zdravlje a naprijed navedene opcije su najadekvatnije da se tome doprinese.
Što se visine same plaće tiče, prava i obaveze poslodavca i radnika su ugovorene samim Ugovorom o radu i propisane su internim aktima poslodavca, najčešće pravilnicima. Zakon štiti radnikovo pravo na plaću, a kolektivni ugovor, ugovor o radu i interni akti poslodavca preciziraju njenu visinu. Zaštitne mjere kao što je najpoznatija od njih minimalna satnica koju propisuje kolektivni ugovor garantuju visinu minimalne plaće, a sve više od toga se ugovara između radnika i poslodavca i njih taj ugovor veže.
Moje mišljenje je da iole ozbiljnom poslodavcu ne bi trebale biti sporne jedna ili dvije plaće, njima je u interesu da proces rada normalno funkcioniše, da se što prije proces rada obnovi, a plaća kao plaća je ugovorena i ona se može mijenjati samo izrazom saglasnih volja radnika i poslodavca . I radnici i poslodavci u svakom slučaju imaju pravo na sudsku zaštitu.
Godišnji odmor traje obično tri ili četiri sedmice, a već sada je svima jasno da se ova kriza sa virusom neće skoro riješiti I da će trajati duže od svakog godišnjeg odmora. Šta poslije?
Period za koji Zakon o radu propisuje da godišnji odmor može trajati poslodavci treba da iskoriste da analiziraju stanje u kojem im se društvo nalazi, da prilagode interne akte društva novonastaloj situaciji, i da u dogovoru sa radnicima nađu najbolje rješenje jer je u interesu i poslodavca i radnika da nakon što pandemija završi društvo nastavi da posluje i da prvi ostvaruje dobit a drugi plaću i ostala prava iz radnog odnosa. Kompromis je ključan i u ovom periodu se mora naći najmanji zajednički sadržilac interesa poslodavaca kao vlasnika kapitala sa jedne i radnika kao vlasnika radne snage sa druge strane. Za očekivati je da bude iz dana u dan više poslovnih mogućnosti kako se nivo pandemije bude smanjivao i ključno je da se period obustave rada po bilo kojem od navedenih osnova iskoristi da se adekvatno pripremi i prilagodi novonastaloj poslovnoj situaciji.
Proteklih par godina evidentan je bio rast poslovanja u skoro svim granama privrede u BiH i vjerujem da svaki iole ozbiljan poslodavac ima u rezervi dovoljno kapitala da isplaćuje obaveze prema radniku mjesec ili dva dana i da će poslodavci naći načina da održe poslovanje.
Problem je u poslovanju malih privrednika i obrtnika, kojima je djelatnost u ovom periodu zabranjena tako da i uposlenici moraju voditi računa o tome da taj obrtnik paralelno mora napraviti uslove i sebi i svome uposleniku, jer ako on propadne propalo je i radno mjesto.
Kakva su generalno u ovoj situaciji prava radnika, a kakva su prava poslodavca? Mogu li radnici dobiti otkaz? Imaju li pravu na otpremninu I koliku?
Radnika štiti Zakon o radu, kolektivni ugovor i posebno Ugovor o radu između njega i poslodavca. Za donošenje odluke o otkazu moraju postojati na zakonu zasnovani razlozi, pravo na otpreminu je regulisano Zakonom o radu, i svaki radnik ima pravo na otpremninu ukoliko je bio zaposlen na neodređeno vrijeme, radio najmanje dvije godine neprekidno kod jednog poslodavca i koji nije skrivio otkaz, a sama visina otpremnine je također zakonom propisana, a ključna pretpostavka za njenu visinu je vrijeme provedeno na radu kod tog poslodavca. Naravno, teško je generalizovati, jer je svaki radni odnos specifičan, a poslodavci i radnici često ugovaraju prava koja su povoljnija od ovih minimalnih garantovanih Zakonom.
Postoji li ikakva razlika u radničkim pravima između javnog I privatnog sektora?
Normativna razlika u pravima radnika u javnom i privatnom sektoru ne postoji, međutim logično je da je u ovoj situaciji javni sektor u dobroj mjeri obezbjeđen kapitalom, ali u konačnici javni sektor u cijelosti živi od realnog sektora prema tome trenutna, uslovno bolja, pozicija radnika u javnom sektoru se preko noći može promijeniti ako se ne nađu modalititeti da privatni, odnosno realni sektor prevaziđe teško stanje u kojem se evidneto nalazi a koje će se i dodatno pogoršati. Prema tome, potrebno je uložiti puno napora i razumijevanja da se privatni sektor ojača, bez obzira na njegovo poslovanje u proteklom periodu.
Na kraju bih Vas molili I za neku generalnu poruku i savjet svim radnicima koji zbog ove krize imaju probleme sa radnim mjestom, umanjenjem plata, otpuštanjima…
I radnici i poslodavci trebaju imati strpljenja i razumijevanja, sada je najvažnije sačuvati živote, uspješnog društva nema bez kvalitetnog i zadovoljnog radnika, i vjerujem da će velika većina poslodavaca naći načina da savlada ove trenutne poteškoće i da počne normalno da radi, a poslodavcima, našim klijentima, preporučujem da ne donose ishitrene odluke, pratimo regulativu, kako im sutra, kada krenu redovne aktivnosti izbjegle nepotreban teret donošenja brzopletih i nezakonitih odluka.
(startbih.ba)